Danas je Kurban Bajram
Kurban-bajram je drugi od dva vjerska praznika koji proslavljaju muslimani širom svijeta. On predstavlja poštovanje volje Ibrahima da žrtvuje svoga sina, kao čin pokornosti Božijoj volji, prije nego što je Bog intervenisao preko svog anđela Džibrila, koji ga je obavjestio da je žrtva već primljena. Meso žrtvovane životinje se dijeli na tri dijela. Porodica zadržava jednu trećinu; drugu trećinu daju rodbini, prijateljima i komšijama; treća trećina se daje siromašnima i ugroženima.
U lunarnom islamskom kalendaru, Kurban-bajram počinje deseti dan mjeseca Zu el Hidža i traje četiri dana. U međunarodnom (gregorijanskom) kalendaru, dani variraju od godine do godine, pomjerajući se jedanaest dana ranije svake godine.
Kurban-bajram je posljednji od dva bajramska praznika, dok je prvi Ramazanski bajram. Osnova za praznovanje Kurban-bajrama dolazi iz 196. ajeta iz sure El Bekara, druge najduže sure u Kuranu.Riječ „bajram” se javlja i u suri El Mejda, petoj suri u Kuranu, i znači „svečani praznik”.[3]
Kao Ramazanski bajram, i Kurban-bajram počinje sa sunet-namazom sa dva rekata koje prati hutba. Proslava Kurban-bajrama počinje dolaskom hodočasnika na hadžiluku, od planine Arafat, koja se nalazi istočno od Meke. Bajramska žrtva se može prinjeti sve do zalaska sunca 13. dana Zu el Hadža.Dani bajrama su zapisani u Hadisu kao „dani sjećanja”. Dani Tašrika počinju sa sabah namazom 9. dana Zu el Hidža i traju do ikindija namaza 13. dana Zu el Hidža (5 dana i 4 noći). Ukupno 23 molitve: dvadeset od 9. do 12. dana i tri 13. dana.
Istorija
Prema verovanju, oko 2000. godine pre nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoći, a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovek bio je Ibrahim (Abraham). Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vreme regularan običaj, kako mu Sara nije davala dete, da nađe ženu koja će mu dati dete. Bila je to Hadžera i od nje rodio se Išmae (Ismail). On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima je čekalo veliko iznenađenje. Dočekale su ga „trojica“ i obavestila da će Sara roditi dete na što se ona nasmejala jer kako da ona tako stara rodi, na šta su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Isak. što na staro-hebrejskom znači smešak. Od njega će poteći jevreji. Ibrahim je tako srećno živeo sve do trenutka kada mu je On zapovedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila. Ibrahim je krenuo da ga posluša, ali kada je Bog video da je Ibrahim spreman da ubije svog prvorođenog sina zarad zapovesti koju je on naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umesto Ismaila postavio je ovna kao žrtvu. Od tog dana, pa sve do sad muslimani (oni koji su predani Božijoj volji) izvršavaju zapovest žrtvovanja kurbana, TO je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protivvrednost u novcu kojim će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vreme hadžidža, u poslednjem mesec po hidžeretskom kalendaru zul-hidže. Meso koje se zakolje razdeli se na trećinu, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna siromašnima i jedna trećina onome kojima je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može, to mu nije greh.
