Agonija se nastavlja!
17 porodica koje su do 10.10.2016.godine živeli u baraci u ul. Kosovke devojke br.6 u Nišu, zbog požara koji je tog dana izbio možda će ostati na ulici. Grad Niš je za 6 meseci svima njima dao novac za kiriju. Tih 6 meseci ističu 17.aprila 2017.g., šta će se desiti sa ovim porodicma posle toga??? Ovakav tekst je bio na našem sajtu 21.01.2017.g., međutim grad Niš je ovim porodicama obezebedio novac za kriju još za 6 meseci dakle do oktobra 2017.g. Sve je ovo trenutno rešenje, šta će biti posle toga sa oko 50 – ljudi od kojih je veliki broj dece, starih, iznemoglih ljudi?
Većnica grada Niša Tijana Đorđević u današnjoj izjavi TV Belleamie objašnjava da je grad godinu dana plaćao kiriju iako nije imao obavezu, grad ne raspolaže stanovima za nužni smeštaj, ali mogu da konkurišu za stanovanje u socijalnim stanovima ako ispunjavaju uslove, ceo ovaj problem razmatraće i gradsko Veće.
U izjavi našoj produkciji u januaru 2017,godine većnica grada Niša naglašava da su ove porodice 10-tak godina bespravno bile useljene u barake u ul.Kosovke devojke br.6, a lokalna samouprava je godinu dana plaćala kiriju.
Bez alternativnog smeštaja
Bez krova nad glavom ne bi smeo da ostane niko. Jer Srbija je potpisnica Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji propisuje pravo na adekvatan životni standard i stanovanje. Ukratko – niko ne sme da završi na ulici. Ipak, Praksisovo istraživanje pokazalo je da 74 odsto gradova i opština ne raspolaže alternativnim smeštajem, pa oni koji se iseljavaju ostaju na ulici. „Ne mora to da bude da država raspolaže stanovima, ali da recimo ima socijalna davanja koja su dovoljna za zakupninu prosečnog stana u toj opštini. Postoje različiti mehanizmi, zakon je predvideo opcije, ali to ništa nije razrađeno“, priča Danilo Ćurčić.
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI)
od 16. decembra 1966
STUPANJE NA SNAGU: 3. januar 1976. u skladu sa članom 27
Član 11.
1. Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na životni standard dovoljan za njega samog i
njegovu obitelj, ubrajajući tu i dovoljnu hranu, odjeću i smještaj, kao i stalno poboljšanje njegovih uvjeta
života. Države članice će poduzeti odgovarajuće mjere radi osiguranja ostvarenja ovog prava i u tom cilju
one priznaju bitni značaj slobodno izabrane međunarodne suradnje.
Da li naša država poštuje ovaj međunarodni dokument, čiji je potpisnik?