Rodjeni posle 1990. godine ne znaju šta je godinama proslavljano 29. novembra.

Bio je to veliki praznik jedne velike i lepe države – Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Srbija je od 1945. bila deo te države. 

Sa raspadom SFRJ u svim njenim republikama je prestalo obeležavanje Dana Republike, osim u SR Jugoslaviji. Od 1997. godine 29. novembar se u SRJ praznovao kao dan kada je 1945. Jugoslavija i formalno prestala da bude monarhija i postala republika.

Ovaj datum je poslednji put bio neradan 2001. godine, a naredne je ukinut odlukom Savezne skupštine.

Zbog čega se sa nostalgijom sećamo tog perioda kad je Dan Republike bio praznik?

Zato što se, kažu mnogi, živelo bolje, bezbrižnije, sigurnije… Vodilo se računa o komšiji, kolegi sa posla, fakulteta. Vodilo se računa o onima koji nisu imali.

Bilo je I mana u tom društvu, naravno, ali osećaj da si siguran, da neko vodi računa o tebi (država), osećaj ponosa što sa crvenim pasošem možeš da putuješ bilo gde, bio je baš lep.

Nije bilo, za većinu Jugoslovena bitno šta si po nacionalnosti, koje si vere, koje boje kože. Bilo je bitno da si čovek. Možda zbog toga su I Romi u SFRJ u to doba živeli lepo, zato što ROM znači ČOVEK. Kroz razne organe države, naročito kroz SSRN, Romi su uspeli svojim inicijativama da ostvare većinu prava za svoj narod koji su u to vreme u mnogo starijim tzv. demokratskim državama bila nedostižna. Od razvoja kulture kroz brojna kulturno-umetnička društva, preko obrazovanja, pa sve do zapošljavanja, sve je  uglavnom zavisilo od toga koliko si kvalitetan čovek, tj. Rom. U tom periodu formiran je Svetski kongres Roma, uz veliko učešće Roma iz SFRJ I posebno Niša, organizovani su brojne kulturne manifestacije na kojima su promovisana romska dostignuća u toj oblasti, brojni Romi su bili članovi raznih institucija I državnih organa, bili zaposleni u fabrikama, robnim kućama, školama…

Vremena se menjaju, nekad na bolje, nekad na lošije. Točak istorije se ne može zaustaviti.

Danas možda imamo više materijalih dobara. Kuće su nam veće, automobili luksuzniji, ali nešto nedostaje. Nedostaje empatije, brige za one koji nemaju mogućnosti da se školuju, da rade, da zarade. Nedostaje osećanje zajedništva. Svi su u svojim rovovima – nacionalnim, partijskim, religijskim… I većina se gleda popreko. Da je meni dobro, a za ostale, nije moja briga – to je deviza današnjice.

Mi, koji pamtimo proslave 29. novembra, znamo kako je bilo nekada, ovi mladji I ostrašćeni su uskraćeni za ta saznanja. Njima istorija počinje od juče. A treba pamtiti I treba dobra rešenja iz prošlosti primenjivati, bez obzira što se teorijski možda ne uklapaju u koncept aktuelnog sistema.   

„Izradu ovog teksta omogućio je EUROPEAN endowment for democracy. Sadržaj i stavovi izneti u ovom tekstu predstavljaju stavove autora projekta „ Dodatna podrška EU medijima u Srbiji tokom pandemije COVID-19 – Podrška Roma World“ i nužno ne izražavaju stavove EUROPEAN endowment for Democracy.

Related Posts

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *