Vesti

Da li ovo znači kraj socijalnog sistema u Srbiji?

„Mi nismo izričito odbacili prihvaćena pravila; ona su samo za mnoge od nas postala bezvredna… Mnogi od nas su kao pojedinci moralno bez odbrane, a kao grupe, politički ravnodušni“. Rajt Mils, „Dijagnoza našeg moralnog nespokojstva“ (1952)

Vučićev neliberalni1 workfare2 a zapravo sve više proto-fašistički režim3 pokazuje sve veće simpatije prema otvorenom napadu na građane i građanke ove zemlje. Najnoviji udar dolazi preko Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti. U trenutku kada se vlast hvali nikada većim budžetskim suficitom, kao odgovor na more prioriteta i potreba u sistemu socijalne zaštite, glavni očekivani rezultat izmena i dopuna sistemskog zakona u ovoj oblasti je taj da će država uštedeti upravo u ovoj oblasti, a da će privatni sektor profitirati. Javna rasprava o ovom propisu otvorena je prošle nedelje i trajaće do 5. avgusta (naravno, predlog zakona ide po hitnom postupku). Sva dokumenta mogu se preuzeti sa sajta predlagača zakona, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Slede glavne zamerke na predložena rešenja.

Prvo, tekst dokumenta „Pregled odredbi koje se menjaju, odnosno dopunjuju u Zakonu o socijalnoj zaštiti“ je otužan, na prvom mestu zbog svoje neurednosti, anti-pravničkog jezika, pravopisnih, gramatičkih i sintaksičkih grešaka. Primer (u celosti autentično naveden) kojim se uvodi fundamentalno nov institut u, procedurama već ugušen, sistem pružanja usluga socijalne zaštite: „Program pružanja usluga u smislu ovog zakona je skup strukturisanih aktivnosti čijim sprovođenjem ,angažovanjem unapred predviđenih kapaciteta, se postižu vidljivi i merljivi ishodi kod određenih korisnika i njihovog okruženja u smislu ispunjavanja određenih potreba i ublažavanja posledica nepovoljnih okolnosti a radi uključivanja u zajednicu.“4 Kako je govorio pokojni profesor Radomir Lukić, zakonodavac treba da misli kao filozof, a govori kao seljak (kako bi ga svi razumeli).

Drugo, nacrtom zakona legalizuje se Vulinov koncept prinudnog rada za novčanu socijalnu pomoć (do sada regulisan Uredbom o merama socijalne uključenosti korisnika novčane pomoći), čime se krše međunarodne konvencije, ali i član 60. Ustava Republike Srbije: „Svako ima pravo na slobodan izbor rada“. Naime, Nacrtom zakona propisuje se da pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti radno sposoban pojedinac, odnosno član porodice, ako u poslednjih šest meseci nije odbio, između ostalog, učešće u javnim radovima.5 Time se krše i obaveze koje je preuzela Republika Srbija, između ostalog Konvencija o prinudnom radu Međunarodne organizacije rada koja definiše prisilni rad kao „svaki rad ili uslugu koji se od neke osobe zahteva pod pretnjom bilo kakve kazne, i na koji ta osoba nije dobrovoljno pristala“. Sistem socijalne zaštite polako se pretvara u sistem zapošljavanja. Aktivacija se postavlja iznad inkluzije, a individualni plan zapošljavanja u centar sistema.6 Ukratko, umesto dosadašnjih mera socijalnog uključivanja i individualnog plana aktivacije dobili smo to da je smisao individualnog plana aktivacije prevazilaženje nepovoljne situacije korisnika, a čiji je deo individualni plan zapošljavanja koji je sa korisnikom zaključila Nacionalna služba za zapošljavanje. Na sve ovo, zakonopisac je zaboravio da obriše sada već sasvim suvišne mere socijalnog uključivanja. Pored toga, u pogledu individualnog plana zapošljavanja protivustavno je uvedena derogacija jednog posebnog propisa drugim posebnim propisom iste pravne snage. Naime, Nacrt zakona propisuje obavezu nacionalne službe zapošljavanja da, na osnovu obaveštenja centra za socijalni rad o planu aktivacije korisnika, utvrdi individualni plan zapošljavanja i da kvartalno izveštava nadležni centar za socijalni rad o njegovoj primeni.7 Sve bi ovo bilo lepo da Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti nije propisano da nacionalna služba i nezaposleni utvrđuju individualni plan zapošljavanja najkasnije u roku od 90 dana nakon uvođenja nezaposlenog u evidenciju, osim ako se ne dogovore drugačije. U ovome nije predviđena nikakva nadležnost centra za socijalni rad.

Treće, korisniku su umanjena prava gde god je to bilo moguće. Ono što najviše zabrinjava, iako je to teško sa sigurnošću utvrditi, s obzirom na neurednost dokumenata koji su stavljeni na uvid javnosti, jeste to da su obrisani svi članovi Zakona o socijalnoj zaštiti kojima se utvrđuju osnovica, visina i način utvrđivanja novčane socijalne pomoći.8 Ako je ovo istina, adekvatnost glavnog socijalnog davanja od sada će biti skrivena od javnosti. Dalje, za one na domskom smeštaju, džeparac koji su do sada primali od uprave doma biće uračunat u cenu usluge.9 A ako je neko na brzinu prodao kola da bi imao šta da jede, tu su kontrolori da provere gde mu je razlika do visine tržišne cene.10 Ne brinite, mogu izgleda i u kuću da mu upadnu i da preslišavaju komšije u potrazi za skrivenim blagom od nelegalnog viška socijalne pomoći.11 Dalje, prekršena je ustavna odredba o tome da se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati, brisanjem člana 98 Zakona o socijalnoj zaštiti kojim je propisano da pravo na novčanu socijalnu pomoć miruje dok se korisnik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju dužem od mesec dana, ili ako mu je odlukom nadležnog organa izrečena mera obaveznog lečenja u odgovarajućoj ustanovi. Licemerje dostiže vrhunac odredbama o naknadi štete u slučaju da je korisnik neosnovano primio iznos. Naime, iako Republika Srbija godinama krši odredbe o Revidiranoj evropskoj socijalnoj povelji u pogledu adekvatnosti novčane socijalne pomoći, na šta je Komitet za socijalna prava Saveta Evrope više puta upozoravao, zakonopisac se drznuo da nesrećnom korisniku koji je neosnovano primio iznos dâ rok od samo 15 dana za njegov povraćaj. Ali je zato ukinuto ograničenje iznosa jednokratne novčane pomoći – pa mora se pred izbore ova slavina nesmetano odvrnuti, zar ne? A deca korisnici uvećane novčane socijalne pomoći? Ako ne pohađaju nastavu redovno i ne ispunjavaju svoje školske obaveze, ništa od pomoći države.12 Naročito je podlo brisanje stava 2 u članu 40 važećeg zakona kojim je propisano da se zahtev za ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć podnosi na obrascu čiju sadržinu i izgled propisuje ministar. Namera je da se neukim strankama još više oteža pristup pravu na novčanu socijalnu pomoć, iako svega 15 odsto stanovništva izloženog riziku od siromaštva ostvaruje ovo svoje pravo.

Više o ovom tekstu na link

Related Posts

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *