Vesti Vesti

Od Belvila do Voždovca: Hronika državnog nasilja i sistemskog kršenja prava Roma uoči novih izbora

Dok nadležni državni organi i predstavnici Vlade najavljuju nove izbore za nacionalne savete nacionalnih manjina za 8. novembar ove godine i prigodno poručuju da „različitosti mogu biti naša snaga“, u praksi se romska zajednica i dalje suočava sa brutalnim kršenjem osnovnih ljudskih prava i beskućništvom. Brutalno rušenje neformalnog naselja na uglu ulica Braće Jerković i Vojvode Vlahovića u Beogradu, u kojem je trinaestoro ljudi – uključujući šestoro dece i bebu od četiri meseca – izbačeno na ulicu, ponovo je ogolilo dubok jaz između proklamovanih zakonskih prava i surove realnosti sa kojom žive Romi u Srbiji.

photo by A 11

Između lažnih obećanja i beskućništva: Borba Inicijative A 11 na terenu

Komunalne službe su, uz asistenciju policije, srušile barake ignorišući jasne zakonske obaveze i međunarodne standarde koji nalažu da nijedno iseljenje ne sme da rezultira beskućništvom. Tokom ovog procesa, nadležne institucije Grada Beograda i Opštine Voždovac potpuno su odbijale da komuniciraju sa pravnim timom Inicijative A 11, koji je bio zakonski zastupnik stanarki i stanara.

Iz Inicijative A 11 najoštrije su osudili ovo postupanje, ističući da su predstavnici institucija nedeljama ignorisali stvarne potrebe ovih porodica, istovremeno vršeći pritisak na pojedine stanare da se lažno izjasne kako već poseduju alternativni smeštaj. Umesto zakonskog rešenja, domovi ovih ljudi tretirani su isključivo kao „komunalni otpad“, dok su građani u više navrata dovođeni u zabludu obećanjima o privremenom zbrinjavanju koja nikada nisu ispunjena.

Aktivisti i pravnici Inicijative A 11 proveli su dane na terenu, u direktnom kontaktu sa ugroženim porodicama, ulažući nadljudske napore da u saradnji sa partnerima i pojedincima obezbede urgentnu humanitarnu i pravnu podršku za ljude koji su ostavljeni na cedilu.

Istorijska matrica: Od Đilasovog Belvila do danas

Ovaj incident na Voždovcu nije izolovani ispad lokalnih službi, već deo dugogodišnje, kontinuirane državne politike i prakse koja romska neformalna naselja posmatra isključivo kao urbanističku smetnju koju treba ukloniti.

Temelj ove pogubne prakse postavljen je još 2009. godine, kada je tadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas sproveo nasilno raseljavanje velikog neformalnog romskog naselja iz Bloka 67 (poznatijeg kao Belvil). Tada su, pod izgovorom priprema za Univerzijadu i „evropskog izgleda grada“, stotine Roma preko noći ostavljene bez krova nad glavom, a silom i bagerima su izmešteni u neuslovna kontejnerska naselja ograđena žicom na periferiji.

Upravo je raseljavanje Belvila inaugurisalo matricu po kojoj se romska naselja ruše bez adekvatnih javnih konsultacija, bez trajnih rešenja i uz potpuno ignorisanje ljudskih prava. Deceniju i po kasnije, od Đilasovog Belvila do voždovačkih baraka, metodologija je ostala ista: bageri ruše, institucije peru ruke, a država nastavlja da proizvodi beskućništvo, dok organizacije poput Inicijative A 11 ostaju jedini oslonac odbačenim građanima.

Izbori bez pokrića: Gde su prava romske zajednice?

Tragična dešavanja na Voždovcu dešavaju se u jeku priprema za nove izbore za nacionalne savete nacionalnih manjina. Iako se sa govornica poručuje da ovi izbori služe osnaživanju zajednica, hronologija unazad nekoliko izbornih ciklusa – od prvih izbora 2010. godine pa do danas – pokazuje poraznu istinu: za romsku zajednicu, institucije i zakoni često ostaju samo slovo na papiru.

Romska populacija se i dalje bori sa dubokom strukturalnom diskriminacijom, siromaštvom, segregacijom i nedostatkom trajnih stambenih rešenja. Nacionalni saveti, kreirani da budu glas i štit manjina, prečesto ostaju nemi posmatrači dok se nad Romima sprovode nasilna iseljenja.

Rušenje baraka na Voždovcu, herojski rad Inicijative A 11 na terenu i sećanje na višedecenijsku praksu raseljavanja poput onog iz Belvila predstavljaju crveni alarm. Oni nas podsećaju da se suštinska prava jedne zajednice ne mere izbornim listama i proklamacijama, već time da li svaki čovek ima pravo na dom, dostojanstvo i sigurnost – pravo koje je romskoj zajednici u Srbiji iznova i iznova uskraćivano.

Related Posts

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *